Adolf Hitler – Wikipedija

Adolf Hitler (Braunau am Inn, 20. travnja 1889. – Berlin, 30. travnja 1945.) bio je njemaki politiar, voa Nacionalsocijalistike njemake radnike stranke (njemaki: Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, skraeno NSDAP), poznate pod nazivom Nacistika stranka. Bio je apsolutni diktator Njemake od 1934. do 1945., s naslovom Kancelara Reicha od 1933. do 1945. i naslovom poglavara drave Fhrer) od 1934. do 1945.; njegova puna titula bila je Fhrer und Reichskanzler. Prvo ime kao nalogodavac i osmislitelj ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti (poinjenih prije i tijekom rata) kod Osovinskih sila, glavni meu nacistikim ideolozima.

Bio je odlikovani veteran Prvog svjetskog rata. Pridruio se pretei nacistike stranke, DAP-u (Radnika stranka), 1919., a njezin je voa postao 1921., od kada se stranka naziva NSDAP. Nakon to je zatvoren poslije neuspjelog Pivnikog pua u Bavarskoj 1923., dobio je podrku zbog irenja njemakog nacionalizma, antisemitizma, antikapitalizma i antikomunizma sa svojom govornikom nadarenou i nacistikom promidbom. Kancelarom je postao 1933. i brzo je Weimarsku Republiku pretvorio u Trei Reich, dravu s jednostranakim sustavom, s diktatorskom i autokratskom vlau i idealima nacionalsocijalizma.

Hitler je elio uspostaviti Novi svjetski poredak s njemakom prevlau u Europi. Da bi postigao svoj cilj, vanjsku politiku usmjerio je na irenje ivotnoga prostora Arijevaca, tzv. Lebensraum (“ivei prostor”); tako je i glavnina dravnih resursa usmjerena na postizanje ovoga cilja. To je ukljuivalo i ponovno naoruanje Njemake, a naoruanje doivljava vrhunac 1939. kada Wehrmacht zapoinje Invaziju na Poljsku. Zauzvrat su Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska objavile rat Njemakoj, to je dovelo do poetka Drugog svjetskog rata.

U tri godine rata Njemaka i Sile osovine okupirale su veliku veinu Europe, veinu Sjeverne Afrike, Istone i Jugoistone Azije te Tihi Ocean. Meutim, prevratom na Istonom bojitu, Saveznici prelaze u vodstvo od 1942. pa nadalje. Do 1945. Saveznici su napadali sa svih strana njemaka okupirana podruja i njezine saveznike. Nacistike snage bile su upletene u razna zloinaka dijela tijekom rata, ukljuujui i sustavno ubijanje 17 milijuna civila,[1] od toga priblino 6 milijuna idova i oko pola do milijun i pol Roma[2] Druge mete nacistikog etnikog ienja uvelike su bili i Poljaci, sovjetski civili, sovjetski ratni zarobljenici, ljudi s nedostatcima, homoseksualci, Jehovini svjedoci i ostali.

U zadnjim danima rata, pred pad Berlina, Hitler i njegova supruga Eva Braun, da bi izbjegli sovjetsko zarobljenitvo, izvrili su samoubojstvo[3] 30. travnja 1945.

Adolf Hitler roen je u austrijskom graninom gradu Braunau am Inn 20. travnja 1889., kao etvrto od ukupno estero djece[4] carinskog inovnika Aloisa Hitlera i njegove ene Klare (roene Plzl). Od sve djece preivjeli su on i sestra Paula. Alois je bio vanbrani sin Anne Marie Schicklgruber, a u svojoj 40. godini ivota je promijenio prezime u Hitler. Nikada nije dokazano je li kasniji mu od Aloisove majke zapravo bio i njegov bioloki otac, no Johann Georg Hiedler (Hitler je razliita pisana varijanta istog prezimena) sam nikada nije priznao njegovo oinstvo, iako je nakon smrti naveden kao Aloisov otac u dokumentima. Podatak o nepoznatom oinstvu su saveznici mnogo koristili za vrijeme 2. svjetskog rata kada su savezniki avioni bacali propagandne letke iznad Njemake koje su zapoinjale s Heil Schicklgruber. Sam Adolf je jednom u ali komentirao da je jedina pametna odluka koju je njegov otac donio u ivotu bila upravo promjena prezimena.

Zbog posla obitelj Aloisa Hitlera preseljavala se esto: prvo iz Braunaua u Passau, zatim u Lambach te najposlije u Leonding kod Linza. Alois je opisivan kao strog i hladan ovjek; po izjavama keri, Paule, Adolf mu se znao suprotstavljati zbog ega je esto dobivao batine. Majka Klara je bila vrlo brina i popustljiva i Adolf ju je jako volio.

Postoje takoer izvori koji upuuju da je Adolf Hitler dijelom idov to je obilno koriteno u propagandi politikih protivnika, a prije pogubljenja je isto tvrdio i njegov suradnik Hans Frank. Navodno je Hitlerova baka, majka njegovog oca Maria Schicklgruber, zaela dijete dok je bila slukinja u jednoj idovskoj obitelji u Grazu. Ove tvrdnje pobijaju povjesniari Werner Maser i Ian Kershaw jer su idovi bili protjerani iz Graza u 15. stoljeu te nisu imali pravo ivjeti u Grazu za vrijeme kada je Maria Schicklgruber navodno radila kao slukinja u tom gradu. [5][6]

U osnovnoj koli je bio dobar uenik, a isticao se i drutvu svojih vrnjaka. 1900. nakon zavrene osnovne, Alois je odluio da mu sin upie Realschule i njegovim stopama krene u inovniku karijeru, iako je ta ideja Adolfu bila potpuno odbojna jer je elio postati umjetnik. U srednjoj koli nije bio uspjean: morao je ponavljati prvu godinu, a u kasnijim je iao na popravne ispite. Iako je kasnije tvrdio da je jako volio povijest, zemljopis i vjeronauk, i iz tih predmeta je imao prosjene ocjene. Do kraja je zbog loih ocjena bio prisiljen prijei u drugu kolu. Hitler opravdava svoj lo uspjeh eljom da na taj nain razljuti oca s kojim se nije slagao; iako je loe ocjene imao i nakon oeve smrti 1903., u pozadini njegove odbojnosti prema koli vjerojatno jest sukob s ocem. Veina profesora tvrdi da se mladi Hitler nije ni po emu isticao, ni na pozitivan ni na negativan nain; neki smatraju da je bio bistar, ali nedovoljno zainteresiran te da je imao problema s autoritetom. Profesor povijesti, Leopold Poetsch, ga je svojim priama o njemakoj povijesti i mitologiji zainteresirao te je od njega upio ideje pangermanskog nacionalizma.

Nakon zavretka Realschule 1905., Hitler nije nastavio s daljnjim kolovanjem. Nije pokazivao ni elju za bilo kakvim radom, a financijsko stanje obitelji ga nije ni prisiljavalo na to. Umjesto toga, uz potporu svoje popustljive majke, proveo je dvije godine ivei neurednim ivotom, itajui knjige, svirajui klavir, slikajui i sanjajui da e jednom postati veliki umjetnik. Ovo razdoblje je opisao kao “najljepe u ivotu”. Druio se s Augustom Kubizekom, mladiem koji je dijelio Hitlerove snove i bio vrlo fasciniran njime i njegovim idejama.

1907. Hitler je odluio upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Beu. Iste godine mu se razboljela majka te se posvetio brizi za nju; no, budui da je imala neizljeivi rak, umrla je to ga je teko pogodilo. Na upisu u Akademiju nije uspio; uao je u ui izbor kandidata, no ispao je u drugom krugu ocjenjivanja. Kasnije je priznao da mu je neuspjeh bio ok budui da je bio potpuno siguran u sebe. Profesor koji ga je ocjenjivao komentirao je da su mu prikazi graevina vrlo dobri, to je mladog Hitlera potaknulo da se zainteresira za arhitekturu.[7] Iako tvrdi da je tada odluio postati arhitekt, i idue godine je pokuao upisati Akademiju, a tada je ispao ve u prvom krugu.

Iako nije upisao Akademiju, Hitler se odluio preseliti u Be; uz mirovinu za siroad i financijsku potporu od tetke, mogao je ivjeti bez rada. Prijatelj Kubizek mu se takoer pridruio kao cimer jer je studirao glazbu. U Beu je Hitler razgledao kulturne znamenitosti i kovao planove o potrebnim arhitektonskim preinakama grada, Kubizek tvrdi da ga politika nije zanimala. Mnogo je itao, a navodno je pokuavao i pisati drame i opere koje nikada ne bi dovrio; esto je iao gledati opere, a posebno je volio Wagnera. Kubizek takoer navodi da se Hitler osjeao nelagodno u drutvu ena, iako mu je i homoseksualnost bila odbojna.

Iako je imao dovoljno sredstava za ivot, nije ivio raskono. Soba u kojoj je stanovao s Kubizekom bila je vrlo skromna, obroci su takoer bili oskudni, a jedini luksuz bila je opera. Iako je polako ostajao bez novca, nije elio raditi; sanjao da e postati veliki umjetnik. 1908. je po drugi put pokuao upisati Akademiju i nije uspio; nakon toga je bez pozdrava odselio od Kubizeka. ivio je u siromanijoj etvrti, no brzo je ostao bez novca te je neko vrijeme spavao na otvorenom i gladovao.

Kad je od preminule tetke dobio nasljedstvo preselio je u skromni Dom za samce i ivotario slikajui razglednice koje je jedan njegov kolega prodavao po kavanama. Hitler je svoje slike nazivao prosjenima i amaterskima, iako je na njima pristojno zaraivao. U zajednikoj kantini Doma esto se uputao u politike razgovore sa sustanarima te se isticao svojim govornitvom i uivao odreeno potovanje, iako sam smatra da su ga drali za udaka.

Be je u to doba bio antisemitski nastrojen, atmosferu je podgrijavao i gradonaelnik Karl Lueger svojim otrim ispadima; utjecajne su bile ideje ekstremnih rasista von Schnerera i Liebenfelsa. Hitler je bio estoki nacionalist, a u siromanoj etvrti u kojoj je ivio bio je u dodiru s brojnom idovskom zajednicom. Ian Kershaw ipak smatra da Hitlerove preuveliane tvrdnje iz Mein Kampfa, da je u to vrijeme usvojio svoje radikalne antisemitske stavove, nisu tone, odnosno da ga antisemitizam nije zaokupljao i nipoto nije inio sredinjicu njegovog svjetonazora. Hitler je u to doba osjeao neprijateljstvo prema socijaldemokratima, a zbog neuinkovitosti austrougarskog parlamenta iz tog razdoblja je zadrao i odbojnost prema parlamentarizmu.

Godine 1913. dobio je pravo na preuzimanje oevog nasljedstva, a istodobno se bojao kazne zbog izbjegavanja regrutacije jer se nije elio boriti u habsburkoj vojsci. Odluio je pobjei u Mnchen, no Austrijske vlasti su ga i tamo pronale. Nakon medicinskog pregleda je proglaen fiziki nesposobnim za vojnu slubu (tada mu je izmjerena i visina: 174 cm). S vojnom otpusnicom vraa se u Mnchen i ulaskom Njemakog Carstva u 1. svjetski rat oduevljeno pristupa Bavarskoj vojsci ve 2. kolovoza 1914.

Dana 20. listopada je zavrio obuku i dodijeljen je tzv. Listovu puku s kojim je poslan u Belgiju gdje je 29. listopada sudjelovao u prvoj bitci u kojoj je izginula veina puka. Hitler je u vojsci bio kurir[8]; iako to u Mein Kampfu nije spomenuo, sugerirajui tako da je bio obian vojnik, omalovaavanje njegove slube od strane politikih neprijatelja je neopravdano: od osam kurira u njegovom puku, troje ih je poginulo, a jedan je ranjen. I sam Hitler se nekoliko puta naao u situacijama u kojima je preivio pukom sluajnou. U studenom 1914. je promaknut u in kaplara, a u prosincu je dobio eljezni kri II. klase. Do kraja rata Hitler nije vie napredovao u inovima; Kershaw smatra da je sam Hitler odbijao razgovore o njegovom daljnjem promaknuu (koje je jedno vrijeme bilo razmatrano iako su neki nadreeni smatrali da mu nedostaju “vjetine voe”) jer nije elio otii iz puka u kojem se osjeao ugodno; drugi povjesniari smatraju da je razlog njegovo austrijsko dravljanstvo.

Hitlera su suborci smatrali udakom. Iako su mu neki zamjerali nekritiki odnos prema nadreenim asnicima, nije bio posebno nepopularan. Ni tada nije imao posebno bliskih prijatelja, veinu vremena je provodio itajui, nije pio, puio, niti posjeivao javne kue (tvrdio je “da nema vremena za ene”), svoje dunosti i rat je shvaao vrlo ozbiljno.

U kolovozu 1918. je dobio eljezni kri I. klase; kaplari su rijetko primali ovo odlikovanje. Kraj rata Hitler je doekao u bolnici gdje se lijeio od kratkoronog sljepila koje je zadobio trovanjem bojnim otrovom. okiran kapitulacijom carske Njemake u studenom 1918, Hitler je ostao u uvjerenju da njemaka vojska nije bila poraena u ratu, nego je, navodno, “izdana” od skupine koju su inili ratni profiteri, idovi, socijalisti, trajkai i razni nenjemaki “unutarnji neprijatelji” koji su se uvukli u vladajue strukture.

Nakon zavretka Prvog svjetskog rata Hitler je ostao u vojnoj slubi, koja je sada bila angairana u suzbijanju socijalistikih pobuna koje su izbijale diljem Njemake, ukljuujui i Mnchen, gdje se Hitler vratio 1919. Hitler je takoer sudjelovao u obuavanju u ‘nacionalnom razmiljanju’ koje je vodio “Odjel za obuavanje i propagandu” (Dept lb/P) bavarske “Reichwehr” skupine, koje je predvodio kapetan Mayer. Cilj ove skupine bilo je stvaranje ‘rtvenog jarca’ za izbijanje Prvog svjetskog rata te stvaranje krivca za poraz Njemake. Krivac je pronaen u ‘Internacionalnom idovstvu”, komunistima i kao i politiarima svih boja i oprijeljenja.

Zbog svoje inteligencije i govornikih sposobnosti, Hitler je bio imenovan “V-Mann”-om “Skupine za prosvjetljavanje” kojem je bio cilj utjecanje na vojnike koji su imale isti svjetonazor, a glavni tab je takoer odredio da infiltrira jednu malu nacionalistiki orijentiranu stranku Njemaku radniku stranku u srpnju 1919. Hitler je postao lanom Njemake radnike stranke u rujnu 1919, gdje se upoznao s Deitrichom Eckartom anti-semitom i kljunim lanom stranke.[9]

Godine 1920., Hitler je otputen iz vojske te se odmah nakon toga ukljuio u aktivnosti Njemake radnike stranke. Ubrzo je postao njezin voa i promijenio joj ime u Njemaka nacional-socijalistika radnika stranka (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, NSDAP), znanu i kao Nacistika stranka . Hitler je ubrzo shvatio da ima dva talenta: govornitvo i nadahnjivanje osobne lojalnosti. Njegovi ulini govori u kojima je napadao idove, socijaliste i liberale, kapitaliste i komuniste, osvojilo je umove privrenih sljedbenika, od kojih su prvi postali: Rudolf Hess, Hermann Gring, i Ernst Rhm. Jedan od oboavatelja je bio i njemaki feldmaral Erich Ludendorff, kojeg je Hitler odluio iskoristiti kao paravan za preuzimanje politike moi u Mnchenu sreditu Bavarske kroz takozvani Hitlerov pu ili Mar na Berlin 8. studenog 1923., kada su nacisti zapoeli mar iz jedne pivnice do Bavarskog ministarstva rata s ciljem izbacivanja tadanje Bavarske vlade koju su sainjavali desni separatisti, a poslije su namjeravali marirati prema Berlinu.[10] Kod tog pokuaja bavarska vojska je uspjela brzo raspriti naciste i uhititi Hitlera. U elji da zadri poziciju voe Hitler je imenovao Alfreda Rosenberga za privremenog vou.

Na sudu, Hitler je bio optuen za veleizdaju i u travnju 1924. sud je presudio kaznu od pet godina zatvora, biva zatvoren u Landsbergu. Dok je bio u zatvorenitvu Hitler je diktirao knjigu Mein Kampf (Moja borba) svome zamjeniku Rudolf Hessu.[11] U prosincu 1924. Hitler sa svojim sljedbenicima biva puten iz zatvora, nakon to je bila proglaena amnestija. Nakon izlaska iz zatvora zapoinje s dugim naporom da ojaa stranku; 1925. osniva zatitarsku jedinicu Schutzstaffel (SS), elitnu jedinicu obuenu u crno koju je predvodio Heinrich Himmler jedan od glavnih provoditelja Hitlerovih planova za istrebljenje idova i ostalih naroda i rasa tijekom II. svjetskog rata.

Za mnoge Nijemce Hitler je bio izbavitelj drave iz teke ekonomske krize koja je harala u to doba, te isto i osoba koja se javno izraava za neizvravanje obveza Versajskog sporazuma, sporazuma koji je bio nametnut Njemakoj kao poraenoj strani Prvog svjetskog rata. Njemaka je nakon Prvog svjetskog rata kroz Versajski sporazum izgubila mnogo: kolonije po svijetu (Afrika, Azija, Pacifik) te teritorij u Europi, trebala je snositi u cijelosti krivicu za izbijanje Prvog svjetskog rata te isplatiti reparacije u vrijednosti od 32 milijarde maraka, izgubiti cijelu ratnu mornaricu, i smanjiti vojne snage na 100,000 vojnika…. Uvjeti Versajskog sporazuma bili su teki, i Nijemci su ga prezirali. Hitler je to dobro znao, te je iskoristio takve osjeaje i pretvorio ih je u glasove. Isprva, zbog jednostavne retorike oko krivljenja svjetskog idovstva nije dobio mnogo glasova, no rafiniranjem svoje politike poruke kombiniranjem antisemitskih ideja skupa s kritiziranjem Weimarskog sistema i stranaka koje su je podravale, nacisti su polako poeli osvajati glasove na izbornim mjestima.

Hitlerov kljuni trenutak je doao s Velikom depresijom koja zahvatila Njemaku 1930. Demokratska vlada, uspostavljena u Njemakoj 1919., takozvana Weimarska Republika nikada nije bila prihvaena od konzervativnih politiara, dok su joj se faisti otvoreno protivili. Socijaldemokrati i tradicionalne stranke centra, kao i stranke desnice nisu imale program ni odgovor za Veliku depresiju, jedino su Nacisti imali neto to se moglo nazvati programom te su na izborima u rujnu 1930. dobili 18% glasova ili 107 mjesta u Reichstagu (njemakom parlamentu) i tako su postali druga stranka po veliini.

Veina glasova za naciste dola je od njemakih seljaka, vojnih veterana i srednjeg sloja, to jest slojeva u njemakom drutvu koji su bili najvie pogoeni visokom inflacijom iz 1920-tih te nezaposlenou koja je vladala tijekom Velike depresije. Urbana radnika klasa nije previe obraala panju na Hitlera i naciste, dok su gradovi kao Berlin te Ruhrska oblast bili izriito protiv Hitlera. Izbori iz 1930. bili su katastrofalni za centar-desnu vladu na elu s Heinrichom Brningom, koja sada nije imala veinu u parlamentu. U prosincu 1931. godine izbio je skandal s Hitlerovom neakinjom Geli Raubal. Pronaena je mrtva u svojoj spavaoj sobi poinivi samoubojstvo iz pitolja kojeg je Hitler posjedovao. Hitler je dao svoj stan u Mnchenu na koritenje svojoj polusestri Angeli i njenoj keri Geli 1929. Neki glasovi su bili da je Geli poinila samoubojstvo zbog ljubavne veze s Hitlerom, to nikada nije bilo potvreno. Ova tragedija je duboko potresla Hitlera.

Poto Brningove mjere za stabilizaciju nisu urodile plodom, vlada je nastojala izbjei predsjednike izbore 1931. te su s nacistima htjeli stupiti u dogovor za produenje mandata predsjednika Paula von Hindenburga kao i njegovog kabineta. Hitler je odbio dogovor te je nastupio u predsjednikim izborima protiv Hindenburga, i uspio je biti drugi u prvom kao i u drugom krugu izbora, dobivi neto vie od 35% glasova u drugom krugu u travnju 1932.

Nakon to je pobijedio na predsjednikim izborima Hindenburg je raspustio vladu i imenovao novu vladu s Franzom von Papenom na elu. Papen je odmah najavio izbore za Reichstag za srpanj 1932. Na tim izborima nacisti su dobili 230 mjesta i tako su postali najvea stranka u Reichstagu. Veinu u Reichstagu sainjavali su nacisti i komunisti, te je sastavljanje bilo kakve vlade u koaliciji s nekom od klasinih stranaka bilo nemogue. Poslije izglasavanja nepovjerenja Papenovoj vladi koju je podravalo 84% zastupnika, najavljeni su novi izbori.

Papen i Katolika stranka centra (Zentrumspartei) zapoeli su pregovore s nacistima za formiranje koalicijske vlade, ali Hitler je postavio teke uvjete; zahtijevao je mjesto kancelara te predsjedniki dogovor o dobivanju mogunosti koritenja izvanrednih mjera. Propast dogovora s vladom, kao i elja nacista da zadobiju podrku radnike klase samo je odvratila pojedine njihove pobornike, pa su tako izborima u studenom 1932., nacisti izgubili neto glasova i zastupnika u Reichstagu. Ovaj gubitak podrke nije uvelike smanjio njihovu mo, jer su jo ostali stranka s najvie zastupnika u parlamentu. Poto Papen nije uspio formirati vladu, predsjednik Hindenburg otputa ga i imenuje generala Kurta von Schleichera koji je obeao da e uspjeti sastaviti veinsku vladu u pregovorima sa socijaldemokratskim radnikim strankama kao i s disidentskim nacistikom frakcijom predvoenom Gregorom Strasserom.

Papen i Alfred Hugenberg, koji je takoer bio predsjednik Njemake nacionalne narodne stranke (DNVP), stranka koja je prije nacista bila vodea desna stranka u Njemakoj. Hugenberg je nagovarao Hindenburga da imenuje Hitlera kancelarom u koaliciji s DNVP-om., uvjeravajui da e DNVP kontrolirati Hitlera. U nemogunosti da stvori koalicijsku vladu Schleicher je traio od Hindenburga da raspusti Reichstag i opet raspie izbore. Hindenburg ga je otpustio i imenovao je Hitlera kancelarom, Papena zamjenikom kancelara, dok je Hugenburg bio imenovan za (blagajnika) ministra ekonomije. Kabinet predsjednika sadrao je samo jo tri predstavnika nacistike stranke: Hitlera, Gringa, i Wilhelma Fricka. Dana 30. sijenja 1933., Adolf Hitler je poloio slubenu zakletvu za kancelara Reichstaga.

Na izborima u oujku 1933., nacisti su dobili 44% glasova, te su u koaliciji s DNVP-om drali veinu sjedala u Reichstagu. Dobivi tako veinu u Reichstagu, koalicija je iskljuila komuniste iz parlamenta i tako se rijeila oporbe. Nedugo nakon toga proao je Zakon punomoi Enabling Act, koji je Hitlera postavio za diktatora, dok je nacistiki kabinet imao mo stvaranja novih zakona bez uplitanja Reichstaga. U Zakonu punomoi nacistiki kabinet mogao je samo potvrditi prijedloge koje je postavio kancelar, a diktatorske su ovlasti trebale istei nakon etiri godine ili u sluaju da se uspostavi nova vlada. Ovaj zakon bio je produavan bez ikakve debate ili oporbe sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Odmah nakon izglasavanja zakona o punomoi, nacistiki kabinet je izglasao cijeli niz dekreta kroz kojim se zabranio rad stranki, kao i bilo kakve opozicije ili kritike nove vlasti. U samo nekoliko mjeseci nakon imenovanja za kancelara, Hitler je zadobio apsolutnu vlast. U kolovozu 1934. umire predsjednik Paul von Hindenburg, i umjesto raspisivanja izbora za novog predsjednika, Hitlerov kabinet je izglasao zakon o spajanju uloge kancelara i predsjednika. Hitler je sada imao tri funkcije: predsjednika nacistike stranke, kancelara, i predsjednika drave. Ova konsolidacija snaga bila je potvrena od strane birakog tijela sredinom kolovoza 1934.

Osiguravi apsolutnu politiku vlast bez veinske podrke njemakog birakog tijela, Hitler je htio zadobiti njihovo povjerenje kroz svoje govore, kao i kroz vjetu medijsku kampanju koju je provodio njegov ef propagande Dr. Joseph Goebbels. Goebbels je u suradnji s Hitlerom i Nacistikom partijom uspio uvjeriti veinu Nijemaca da je Hitler bio spasitelj Njemake od ekonomske depresije, komunista, Versajskog ugovora i jarma idova.

im je zadobio mo, Hitler je pokrenuo jednu od najveih ekonomskih ekspanzija Njemake. Poveao je industrijsku proizvodnju i pokrenuo je velike graevinske pothvate: izgradnju auto cesta (autobahn), eljeznica, akumulacijskih jezera, stanova… Kroz ovu ekspanziju ostvario je gotovo potpunu zaposlenost, i proirio je ekonomsku i industrijsku bazu. Kroz propagandu i razne druge programe promovirao je razvoj zdravstva, kolstva i obiteljskog ivota u kojem mukarci rade dok ene brinu za “kuu, djecu i odlaske u crkvu”.

Hitler je elio perfekciju (po nacistikim idealima), te je sponzorirao velike arhitektonske projekte, a jedan od njih bile su i ljetne olimpijske igre u Berlinu 1936. One su predstavljene kao reprezentacija Njemake vrline. Albert Speer je imao titulu glavnog arhitekta Rajha, a napravljeni su i planovi o preureenju Berlina (Germania) po uzoru na stari Rim.

Svoje protivnike, kritiare kao i ostale nepodobnike Hitler je drao na oku kroz tajnu policiju Gestapo, te kroz elitne paravojne jedinice SA i SS koje su vrile teror nad svim koji su se suprotstavljali novom poretku. Mnogi su tako zavrili u koncentracijskim logorima, dok su se mnogi iselili ukljuujui i polovicu njemakih idova.

U Noi dugih noeva 29. lipnja 30. lipnja 1934. Himmler po naredbi Hitlera ubija Ernsta Rhma glavnog komandanta SA i njegov najblii krug suradnika, kao i druge politike protivnike i potencijalne protivnike, kao to su bili Gregor Strasser i Kurt von Schleicher.[12] Dana 2. kolovoza 1934. predsjednik Hindenburg umire, i Hitler odmah spaja urede kancelara i predsjednika i imenuje sebe voom (Fhrerom) Njemake. Ovim imenovanjem svi pripadnici vojske od sada su davali svoju slubenu zakletvu Hitleru, a ne Njemakoj i njemakom narodu. Ovo spajanje ureda predsjednika i kancelara bilo je izglasano u parlamentu nekoliko sati nakon Hindenburgove smrti. Plebiscitom na 19. kolovoza 1934. 89.9% biraa potvruje da se slae sa spajanjem dvaju ureda i novim ovlastima Hitlera.

Nacistiki kabinet 1935. godine s Nurenburgskim zakonom oduzima idovima pravo na njemako dravljanstvo, te su protjerani sa svih dravnih poslova, te bavljenjem bilo kakvim profesionalnim zvanjima i nije im dozvoljeno posjedovanje tvrtki. Na idove se obruila medijska kampanja mrnje. Pritisak na njih je stalno jaao: 1938. u Kristalnoj noi Kristallnacht spaljene su sve knjige koje su napisali pisci idovskog porijekla. Pod ovim pritiscima izmeu studenog 1938. i rujna 1939. iz Njemake bjei vie od 180,000 idova, dok je sva imovina koja je ostala iza njih nacionalizirana. Od 1941. donesen je zakon gdje su svi idovi bili primorani nositi utu Davidovu zvijezdu kada se nalaze na javnim mjestima.

U oujku 1935. Hitler je prekrio Versajski ugovor, nakon to je ponovno uveo regrutaciju te poeo naoruavati Njemaku. Stvorio je novu ratnu mornaricu (Kriegsmarine) i vojno zrakoplovstvo (Luftwaffe). Regrutiranje velikog broja mukaraca i ena u vojne jedinice smanjilo je nezaposlenost no isto tako je izobliilo ekonomiju Njemake.

Godinu dana poslije, u oujku 1936. Hitler je ponovno prekrio Versajski ugovor, reokupiravi demilitariziranu zonu Porajnje (Rhineland). Kad je Hitler vidio da nikakav vojni odgovor nije uslijedio od Britanije i Francuske, njemu je to dalo hrabrosti u novim pothvatima. U srpnju 1936. izbija panjolski graanski rat, i Hitler alje svoje vojne snage u pomo puistu generalu Franciscu Francu pri zauzimanju vlasti. Francisco Franco je poveo pu protiv koalicije lijevih stranaka Popular Front koji su pobijedili na izborima. panjolska je postala probni poligon za njemaku vojsku i avijaciju, gdje su se isprobavala nova oruja kao i upotreba novih vojnih doktrina.

Izmeu Njemake i Italije proglaeno je saveznitvo – nazvana Osovina. Ovo saveznitvo je proklamirao Galeazzo Ciano 25. listopada 1936., koja je kasnije proirena prikljuivanjem Japana, Maarske, Rumunjske i Bugarske. Ovo kolektivno saveznitvo zvalo se Sile osovine.

Izmeu 1942. i 1945., SS skupa s kolaboracionistikim vladama i regrutima u zemljama pod njemakom okupacijom su sistematski ubili vie od pet milijuna (vidi: Holokaust – broj idovskih rtava) idova u koncentracijskim kampovima, ili kroz robovski rad, izgladnjivanjem, masovnim strijeljanjima, boleu.[13][14] Osim idova u ovo sistematsko ubijanje takoer su bili ukljueni i sljedei: komunisti, homoseksualci, Romi, hendikepirane osobe, mentalno zaostale osobe, psihiki bolesne osobe, sovjetski ratni zarobljenici, pripadnici vjere Jehovinih svjedoka, poljski intelektualci, protivnici nacistikog reima, katoliki i protestantski sveenici i redovnici, voe radnikih sindikata i mnogi drugi. Ova eliminacija nepoeljnih od strane nacista naziva se Holokaust.

U ovom istrebljenju (genocidu) glavnu ulogu igrao je Himmler, dok su ostale nacistike glaveine skupa s Hitlerom podravali ideju o masovnom istrebljenju Endlsung idova koritenjem otrovnog plina. Ova odluka je pala negdje u jeseni 1941, a kasnije se referira i spominje pod nazivom “Zavrna solucija idovskog pitanja”. Da bi se uspostavila bolja koordinacija izmeu raznih dravnih tijela organizirala se konferencija u blizini Berlina koja je nazvana Konferencija u Wannseeu, koja je odrana 20. sijenja 1942. na kojoj je sudjelovalo petnaest glavnih nacistikih slubenika. Konferenciju su predvodili Reinhard Heydrich i Adolf Eichmann. Zabiljeke i dokumentacija s ove konferencije su najbolje dokazali da je Holokaust bio planiran s vrha. Nekoliko tjedana poslije 22. veljae 1942. Hitler je izjavio svojim najbliim suradnicima, to je zabiljeeno: “…zdravlje nacije ponovno emo povratiti kad se rijeimo idova”.

Pritiskom na svoju rodnu Austriju Hitler ju je 12. oujka 1938. prisilio na ujedinjenje s Njemakom (Anschluss) kada je napravio trijumfalni ulazak u Be. Nedugo poslije pojaao je krizu u Sudetima (podruje tadanje ehoslovake u kojem su veina itelja bili Nijemci). Uskoro zatim kroz Mnchenski sporazum u rujnu 1938. kroz pregovore s britanskim premijerom Nevilleom Chamberlainom[15][16] uspijeva dobiti Sudete i tako je bio sprijeen rat[17], no time su se samo poveali Hitlerovi apetiti, i jo k tome ameriki Time proglasio je Hitlera ovjekom godine (1938.).

Nakon nepunih godinu dana Hitler je naredio njemakoj vojsci da ue u Prag 10. oujka 1939., i kod ovog poteza Britanija i Francuska su izgubili strpljenje te su odbili udovoljiti Hitlerovom zahtjevu za pripajanje dijela teritorija Poljske koje je Njemaka izgubila Versajskim ugovorom. Poto zapadne sile nisu uspjele sklopiti dogovor o saveznitvu sa Sovjetskim savezom propala je ansa za napad, i Hitler je uspio napraviti tajni pakt o nenapadanju (Molotov-Ribbentrop pakt) 23. kolovoza 1939. sa Staljinom. Osam dana poslije 1. rujna 1939. Njemaka napada Poljsku, dok Britanija i Francuska objavljuju rat Njemakoj ispunjavajui ugovor s Poljskom na Hitlerovo veliko iznenaenje.

Nakon to je Poljska osvojena krajem rujna 1939., Hitler je nastavio izgraivati svoju vojsku tijekom rata koji se kolokvijalno zvao “sitzkrieg” ili sjedei rat, no ova faza je zavrila u oujku 1940., napadom na Dansku i Norveku. U svibnju 1940., Hitler je zapovjedio napad na Francusku, prilikom ega su bile osvojene Belgija i Nizozemska. Francuska je kapitulirala 22. lipnja 1940. Ovi brzi uspjesi su ohrabrili njemake saveznike, posebno Italiju, koja se prikljuila u rat u svibnju 1940.

Britanske jedinice povukle su se na sjevernu obalu Francuske kod Dunkirka, i poslije na Britansko otoje s ostacima francuskih vojnih jedinica. Hitler odmah zapoinje s opsadom Britanije u Bitci za Britaniju koja je trajala sve do svibnja 1941. Kroz 1941. Hitler osvaja Jugoslaviju i Grku. Istona Europa i Balkan nalaze se u okupaciji ili u saveznitvu s Hitlerom. Kada je osigurao pola Europe, Hitler ambicije nakon neuspjele opsade Velike Britanije usmjerava na istok te je 22. lipnja 1941. Hitler napao SSSR s 3 milijuna njemakih vojnika, prekrivi tako pakt o nenapadanju koji je bio sklopljen dvije godine ranije. U invaziji na SSSR, koja je nazvana Operacija Barbarossa, Hitlerove snage su u munjevitom napadu uspjeli osvojiti veliki dio europskog dijela SSSR-a i desetkovati Crvenu armiju. Njemake snage su uspjele prodrijeti do Moskve, ali su u prosincu 1941. bili odbijeni i primorani na povlaenje zbog jake zime, neopremljenosti za zimske uvjete, a i zbog estokog otpora sovjetskih snaga. Operacija Barbarossa je propala u svojoj namjeri da osvoji Moskvu i da ostvari brzu pobjedu nad Crvenom armijom.

U Bitci za Staljingrad njemaka vojska je pretrpjela prvi ozbiljni poraz u ratu, dok je u sjevernoj Africi Britanija porazila njemake snage u bitci kod El Alameina slomivi Hitlerove planove da osvoji Sueski kanal i Srednji Istok. Ovi porazi napravili su preokret u Drugom svjetskom ratu, jer su poslije njih Hitlerovi vojni potezi postali eratini, dok je svakim danom njemaka vojna sila i ekonomija slabila. Hitlerovo zdravlje je postalo sve slabije: lijeva ruka mu je drhtala, a Hitler je imao tekoe kontrolirati je. Biograf Ian Kershaw smatra da je Hitler bolovao od Parkinsonove bolesti.[18]

Hitler je objavio rat SAD-u 11. prosinca 1941. zbog pakta s Japanom, i time je stavio Njemaku protiv koalicije koju su sainjavale:

Nakon iskrcavanja saveznika u Siciliji i na Talijanski poluotok 1943., Hitlerov saveznik Benito Mussolini je zbaen s vlasti. Na istoku je Crvena armija zapoela s potiskivanjem njemakih snaga s teritorija SSSR-a. Dana 6. lipnja 1944. saveznici se iskrcavaju na obalama sjeverne Francuske, i tako su otvorili zapadni front. Realisti unutar njemake vojske uvidjeli su da je poraz neizbjean, i jedna skupina asnika skovala je urotu da se Hitler ubije. Dogovoreno je da se Hitler ubije podmetnutim eksplozivom koji je bio skriven u torbi. Ovu akciju je trebao izvesti Claus von Stauffenberg, postavljanjem bombe u Hitlerovom vojnom tabu tzv. Vujem gnijezdu 20. srpnja 1944. Bomba je bila razorna no nije uspjela ubiti Hitlera, ak niti ga teko raniti. Poslije ovog napada Hitler se osvetio svim urotnicima, ubivi vie od 4000 ljudi i tako je razbio pokret otpora.[19]

Krajem 1944., sovjetske vojne snage su istisle zadnje njemake jedinice s teritorija kojeg su drali prije 1941. godine, i poeli su ulaziti u podruje Centralne Europe, dok su zapadne vojske zapoinjale prodor u Njemaku. S vojnog gledita Njemaka je izgubila rat, no Hitler nije dozvolio nikakve mirovne pregovore sa saveznikom snagama, te su zbog toga njemake snage nastavljale borbu. Zadnji mjeseci rata prolaze u po njegovom nareenju vrenoj medijskoj kampanji o obnovi uda dinastije Brandenburg koje e spasiti Njemaku. Bez obzira na tu “nadu” u travnju 1945. kad je Crvena armija dola na domak granica Berlina, mnogi su Hitlerovi savjetnici predlagali da se Hitler skloni u Bavarsku ili u austrijske planine gdje bi se mogao dulje odrati, no Hitler je bio odluio ostati i umrijeti u glavnom gradu Reicha. Na ovo odluku je uvelike utjecao Joseph Goebbels.

Poto je Crvena armija opkolila parlament u centru grada gdje se Hitler nalazio u jednom od bunkera, smatra se da je Hitler izvrio samoubojstvo 30. travnja 1945. pitoljem u glavu. Hitlerovo tijelo kao i tijelo Eve Braun (dugogodinje ljubavnice i ene koju je oenio par dana prije smrti), naeno je spaljeno u vrtu parlamenta.[20][21][22]

Krajem 20. stoljea otkrilo se da je sovjetska vojska pokupila Hitlerove ostatke[23] te da su zadrali nekoliko dijelova njegove lubanje. DNK istraivanjem ovih ostataka s osobama s bliim porodinim vezama, dalo je pozitivnu dijagnozu da su ostaci koji su bili sauvani u Moskvi bili zaista od Hitlera.[23]

U svojoj posljednjoj elji Hitler je za predsjednika Njemake imenovao vice-admirala Karla Dnitza, dok je za kancelara imenovao Goebbelsa. Goebbels i cijela njegova obitelj poinila je samoubojstvo 1. svibnja 1945., dok je 8. svibnja 1945., Njemaka potpisala bezuvjetnu predaju. Hitlerov “Tisuljetni Reich” trajao je samo 12 godina.

Poslije poraza Njemake u Drugom svjetskom ratu, Hitler i nacistika stranka u veini zemalja svijeta su poistovjeivani sa zlom, te su u povijesnim analizama i u popularnoj kulturi Hitler i nacisti na zapadu uniformirano bili prikazivani u negativnom smislu. Ovaj negativni pogled je takoer prisutan u veine dananjih Nijemaca. Na primjer, danas je u Njemakoj zabranjeno prodavati ili raspaavati Mein Kampf , ili pokazivati bilo koje nacistike simbole, a svi neonacisti su pod prismotrom Verfassungsschutz, federalnog ureda za zatitu ustava.

Bez obzira na sve to, u nedavnoj prolosti mnogo je javnih osoba iskazalo pozitivne ili neutralne ocjene Hitlerove vladavine i nacista; posebno u nekim zemljama June Amerike, Islamskog svijeta i nekih dijelova Azije. Na primjer budui egipatski predsjednik Anvar el-Sadat napisao je 1953. referat u kojem je pozitivno prikazao Hitlera, ili Bal Thackeray voa desne Shiv Sena stranke u indijskoj dravi Maharashtra 1995. je javno izjavio da je oboavalac Hitlera. Neki od revizionistikih povjesniara navode da Hitlerovi pokuaji izvoenja svog naroda iz ekonomske depresije i iz drakonskih mjera Versajskog ugovora i sve to je inio nije bilo nita drugaije nego to su inili neki od drugih voa kroz povijest ovjeanstva, no veina povjesniara portretiraju Hitlera kao najogavnijeg vou u povijesti ovjeanstva.

Hitler nije tolerirao protivnike niti kritiare i zatvorio je i ubio mnogo katolikih i protestantskih sveenika i biskupa. Tijekom svog reima Hitler i nacisti pokuali su stvoriti dvije nove religije: jednu koja bi bila zasnovana na principima kranstva a druga koja bi bila zasnovana na misticizmu. Prva kranska sekta nazvana Njemaki krani bila je religija u kojoj su ultra nacionalisti pokuali stvoriti novo kranstvo u kojem je Isus Krist bio zamijenjen Hitlerom, ili ga barem proglasiti za novog proroka. U ovoj novoj crkvi samo su Nijemci mogli biti lanovi.

Druga religija koja je bila dominantna meu nacistikim voama bila je religija koja je bila zasnovana na misticizmu oko prirode i oko njemakog naroda. Ova vjerovanja bila su snana u grupama kao SS i SA. Hitler i nacisti su potpisali konkordat s Rimom, ali kroz svoj reim Hitler je na svaki mogui nain pokuavao suziti mo Crkvi, zbog toga to je ona imala veliki utjecaj u Njemakoj. Nakon neuspjelog pokuaja atentata na Hitlera 1943. u kojem su sudjelovali lanovi ispovjedajue crkve (ime jedne protestantske organizacije), Hitler je naredio da se uhite mnogi protestanti, veinom luteranski sveenici.

Hitlerovo zdravlje je dugo bilo predmet debate, i po mnogima bilo je sugerirano da je on patio od sljedeih bolesti:[24]

Postoje dvije teorije o porijeklu prezimena “Hitler”:

Napomena: sve vanjske poveznice su na engleskom jeziku

See the original post:

Adolf Hitler – Wikipedija

Related Post

August 6, 2016   Posted in: Adolf Hitler |

Fair Use Disclaimer

"Congress shall make no law respecting an establishment of religion, or prohibiting the free exercise thereof; or abridging the freedom of speech, or of the press; or the right of the people peaceably to assemble, and to petition the government for a redress of grievances."

Under the 'fair use' rule of copyright law, an author may make limited use of another author's work without asking permission. Fair use is based on the belief that the public is entitled to freely use portions of copyrighted materials for purposes of commentary and criticism. The fair use privilege is perhaps the most significant limitation on a copyright owner's exclusive rights.

Fair use as described at 17 U.S.C. Section 107:

"Notwithstanding the provisions of section 106 and 106A, the fair use of a copyrighted work, including such use by reproduction in copies or phono-records or by any other means specified by that section, for purposes such as criticism, comment, news reporting, teaching (including multiple copies for classroom use), scholarship, or research, is not an infringement of copyright.

In determining whether the use made of a work in any particular case is a fair use the factors to be considered shall include:

  • (1) the purpose and character of the use, including whether such use is of a commercial nature or is for or nonprofit educational purposes,
  • (2) the nature of the copyrighted work,
  • (3) the amount and substantiality of the portion used in relation to the copyrighted work as a whole, and
  • (4) the effect of the use upon the potential market for or value of the copyrighted work."